ne volim snijeg snagom zločina iz afekta
mržnja nikad nije prejaka riječ
ovaj popodnevni, ekskrementne sluzave bale protuprirodnog elementa
sluzavo se lijepio za gume
i gonjao me da vozim kao baba
pipkavo sluđeno stisnutih zuba, s jebanjem na usnama
***
jučer prolazio sam mostom a iznad
lelujao je oblak mnogih ptica kao na slici hrvatskog umjetnika.
***
razmišljao sam omamljeno sinoć
gledajući između lošijih i jedan nelošiji bend
kako svira isto - akoprem hvaljeno ili rokabili uspješno - kao što sviraše prije
10 godina kada sam ga nešto zainteresiraniji gledao na drugome mjestu
mlađi, neiskusniji, ljepši ili ružniji,
razmišljao sam omamljeno sinoć
kako je to sve cirkuska atrakcija
i kako se umor i bore množe po vjeđama i bujaju u mozgu
kada se ne unosi nemir i kada se teše po jednome i
kada se nikada ne menja, poput kamenja,
kada ne dođe bijes u čovjeku da nešto ustaljeno odvrne,
otpuhne,
zavrti magnetofonsku vrpcu psihodelično unazad i osluškuje poruke đavla jebala nas istost i utjeha koju ona nosi.
uvijek sve mijenjamo da ostane isto
osim teze da smo posebni i da mislimo svojom glavom,
to je najveća naša zabluda.
***
on a brighter note ---
there's always a brighter note.
***
četiri u noći, kebab
na mostu puca iza ušiju
gutam srčem ljutost a noge vire iz pijanog automobila
jedna napola dok druga osjeća
leden asfalt osut papirom i mesom.
prolazi murja.
poetski trenutak
odmičem zavjesu,
i kroz desno prozorsko staklo svog automobila vidim - savi je prekipjelo.
Sjeverni nasip bubri a iza njega - lokve.
Južni nasip nekako drži, no
potleuše i straćare tik uza nj božićno drhte: usrale se.
posljednje hrpice "zlog nemca", crne, smežurane, pune opušaka,
ustraju u svojoj jadnoći uz rubnike i po uglovima parkirališta.
Ha-ha.
volim južinu.
ljudi gube živote, iznenađeni od svoje ruke,
glave pucketaju iznutra
sve je čudno i ukošeno, ali svejedno - južina!
Moje auto punim potencijalom vozi i skakuće po džombama, uz veselje i glazbu - rasteže kičmu nakon tjedan i po ležanja. Sinoć, iz kreveta gledao sam kako se pijano oko njega tuku, napet da mi ga slučajno ne očešu lubanjom ili rukom.
Prazno je i poluoblačno, kontrasti su jaki na rožnicama. Nekako je mutno ali osvježavajuće i mladalački.
Po mostu i aveniji, otvorenim prozorom stimuliram proljeće dvajspetog u decembru.
Topao vjetar mrsi kose i unosi ih u oči.
za blagdan, iznenadio sam se disko kuglom i dugačkom neonskom cijevi narančaste boje.
nabasah blok iz selidbe.
među svojim zapisima:
sudoper - ego II 60, 474 kn -20%
bauhaus - radna ploča 249 kn/m2
izrezivanje rupe - 80 kn
letvica za stavit na ploču uza zid (sic)- 229 kn
dnevna JUPOL Gold NCS50R30B, kupaona JUPOL gold NCS1080R
,
nađoh i svoj zapis:
glazba dobro se širi i putuje novim zagrebom
čujem već danima, razne zvuke a ne znam otkuda dolaze
odaleko možda
jučer nešto zavijalo je, glasno prodorno i odosvuda škripa radiofrekventnog traženja
a potom
slilo se to
u elektronsku glazbu
...
Usnuo sam jučer uz zvukove vrlo nalik vangelisovim sintetičkim premazima po Blade Runneru koji
slijevali su se i ukleto ispunjavali sav zrak izvan prozora, slijeva i desna
Nadrealan hipnagogički osjet kliženja kroz film, u slinavu zimu čudnog, neugodnog sivoelektronskog grada
gdje nitko nikoga ne razumije niti poštuje.
...
pucaju vatrometi,
rakete cvile ko cvilidreta
raspada se nebo
upravo teče karipski fusion, iskrivljen, malo plastičnošupalj,
kao iz nekog gigantskog radiokasetofona.
udaraljke.
uahuahasto gitare.
netko je pojačao,
okrenuo gigantski kotač LAUTSTARKE.
narod slavi muzej, svim oblicima audiovizalnog slavlja
upravo tako.
::: dodatak :::
APEL
ORGANIZATORIMA
open air
karaoke konkursa za općinstvo
ispred avenijskog mola
silom bez volana
hodao sam kroz popodne vođen
silom i nepravdom koja je tjerala kod krojača
na porubljivanje nogavica odijela
je li preuzetno reći - tko nije rubio, nije živio?
a put vodio je kroz gusto trnje
uz
držićevu, po istim stopama koje utisnuh u asfalt
zadnji put devespete
momci uz prvomajsku koja to više nije nego nešto kao elektrodrvna
puše duvan iza ugla
negdanji, oni koji su dijelili kokseve i uvrede djeci koja bi greškom prolazila mimo za vrijeme najvećeg odmora,
sjedili su nogama u nekakvoj betonskoj rupici koja je
a možda i nije, nekoć bila fontana
ili je bar htjela to da bude
fontana je danas ukopana spod nekog šiblja
a momci i rijetka djevojka stoje na drugom mjestu, iza novih grafita
nešto niže, atletsko igralište "Partizan"!
ondje su se noću
događale razne čudne stvari koje uključivahu seks droge i gadne batine.
čuo sam za mnoge atletske batine, felacija, vlažna tinejdžerska prodiranja za sitan novac ili prestiž, intravenozne intervencije,
još prije 13-e.
djeca su uvijek odrastala brzo
danju, po crvenom lešu "Partizana" trčalo se i loptalo.
uhvatio sam sljepića jednom u pijesku za atletski doskok.
U blizini, OŠ je marin držić.
s djecom iznutra, nismo se voljeli.
Dalje, peićevski u suton, duljim kraj parka izmeđ dviju betonskih zgrada
pored dubokog žbunja gdje jednom učinih prvi ali ne i posljednji zločin protiv prirode
u naizgled nevinoj 5-oj ili 6-oj godini
skupljali smo iz nekog višeg djetinjeg razloga puževe poslije kiše u plastičnu Unikonzuma kesu
i kad smo ih napunili kilogram, tad neki bijes me obuze i
dograbih rasklimani kamen iz pločnika...
i
druc
zapjenjeno.
bilo mi je žao kasnije ne samo iz skičanja druge djece i osjećaja karmičke ružnoće
bilo mi je žao kasnije.
kad zaarlaučem ovu pjesmu:
DIY
ili
DIY
u centralnotoploj sobi za spavanje i pjesmu,
gdje pucketa suhi zrak
puc
zaćutim rijetku misao: živio život.
ovo je jedna narodnoteološka.
nemam tehniku za snimanje.
zato je tiho.
i cvrči.
rado bih skladao narodne pjesme nepoznatog autora.
za ovakvih dana
zlatnojesenskih bolećivih, s iglom u grlu i uhu,
prisjetim se kako je udobno gdjekad bilo biti formalno nezaposlena bitanga
lezilebović!
student!
štioc!
po inerciji skoro nakon čekaonice okrenuh put biblioteke
među police gdje sam se krajnje sladostrasno gubio
uvijek je ugodno biti među bibliotečnom građom u zlatnojesenska rana popodneva
dok pošten svijet radi
a prolaznici izvan izloga stežu se u šalove
unutra slatkobuđavo je, tiho, staloženo, utješno, vonjavo po prašini
sjetih se međutim da više nisam član biblioteke i da su knjige postale predebele
i da rijetko više čitam osim muzičkih časopisa
bilo bi tužno da nije veselo
***
Sjetih se bezveze jutros, cijedeći agrume, izvjesnog špoljarića
crnomanjastog, 7 recimo godina starijeg momka grgurave kose, koji je haračio školom ranih 80-tih
dok bijah dijete prvoškolac
bio je toliki hahar da smo svi mi, od prvog do osmog, odreda u plavim kutama i zepama, znali mu ime i prepričavali razne o njemu priče
a i toliki da sam ga se - evo - prisjetio nakon bratbratu četvrt stoljeća.
Što je točno haharsko činio, zaboravio sam. Nešto fascinantno buntovno svakako.
Neki rano postanu legende.
Ne znam je li bitno zbog čega.
Ne znam je li uopće bitno.
| < | siječanj, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Pijesni bijesa Žavijera Osloboditelja Masa Predak Žavijera Osoboditelja, Hugo, odlazi u mirovnu misiju - linorez nepoznatog umjetnika, XIV.st.
* * *
Las Canciones Desaparecidas de Xavier Libertador
* * *
Unfathomable Hymns Of The Unforfeitable Xavier the Liberator

Popis dodatne literature:
Svijet u boci
Rutvica
Dmj
Žiola
Rahatli
Petar Pan Glazbeni Čovjek
Čovjek Vadičep
Blini
Zrinsko pismo
Prevoditelj Želibiti
Ribafiš
Sisa
Hibrid
Pusta zemlja
Kao Dylan
Hiperborealni vjetrovi
Nemetz
Marisi
Parlament
Atenski zrak
Vjetrasta
There'sAFunnyStory
Apartčik
Dida
EduardP.
Sobre todo, sean siempre capaces de sentir en lo mas hondo cualquier injusticia cometida contra cualquiera en cualquier parte del mundo.
Es la cualidad mas linda de un revolucionario.
Zapah Minulosti
1926
Pjesmarica
*Bottom Dollar
*King of Carrot Flowers
*Ain't No More Cane
*I Bombed Korea
*They Hung Him On The +
***
- Ako si bogat, daj siromašnome. Ako si siromašan, daj bogatome.
- Ako imaš, daj. Ako primaš, uzmi.
- Tko dvogrbu devu imade, neka je zamijeni za devu jednogrbu jer deva dvogrba neće proći kroza igle ušicu.
- Tko dvogrbu devu imade i zamijeni je za devu jednogrbu, neka je zamijeni za grbu
- Tko želi, neka zaželi. Tko zaželi, neka duhne u svijeću. Tko duhne u svijeću, neka baci srebrenjak u bunar. Tko baci srebrenjak u bunar, neka zaželi.
- Tko hrani slona, neka prvo nahrani djecu svoju. Tko prvo djecu svoju nahrani, neka nahrani i slona.
- Tko nema, neka kaže. Tko ima, neka šuti. Tko nema, neka ima. Tko govori, neka šuti. Tko šuti, neka sluša. Tko sluša, neka šuša.
- Tko nikada dobro ne učini, neka ponekad učini dobro. Tko ponekad dobro učini, neka svaki dan učini dobro. Tko svaki dan učini dobro, neka svaki dan učini dobro.
**************************
**************************